Tata, fališ mi svakog dana. Hvala ti za svu ljubav ❤️
1949 - 2023 (74)
15.09.1949 - Karlovac, Hrvatska
23.12.2023 - Zagreb, Hrvatska
U dubokoj tuzi i sjećanju na dragog Ivana Horvata, voljenog supruga, oca i djeda, rođenog 15. rujna 1949. u Karlovcu, a preminulog 23. prosinca 2023. u Zagrebu.
Ivan će zauvijek ostati u našim srcima, pamtit ćemo ga po njegovoj blagosti, toplim riječima i bezuvjetnoj ljubavi prema obitelji. Iza njega ostaju voljena supruga, djeca, unuci i brojna rodbina i prijatelji.
Ovu stranicu sjećanja održava njegova obitelj.
Počivao u miru.
Ivan Horvat rođen je 15. rujna 1949. godine u Karlovcu, kao sin Petra i Slavice. Školovanje je nastavio u Karlovcu te kasnije u Zagrebu, gdje je uspješno završio studij na ETF-u. Cijeli svoj radni vijek posvetio je HEP-u, gdje je stekao reputaciju izuzetnog stručnjaka i bio vrlo cijenjen među kolegama.
U ljubavi je pronašao Mariju, s kojom je osnovao obitelj. Njih dvoje su zajedno odgojili kćer Ivanu i sina Marka, te su bili ponosni roditelji i ljubazni djed i baka prema unuku Petru. Obitelj je kasnije preselila u zagrebački Maksimir, gdje su zajedno stvarali prekrasne obiteljske uspomene.
Ivan je bio čovjek koji je volio obitelj iznad svega, uživao je u tehnici i ljepoti prirode. Njegova duša bila je ispunjena ljubavlju i humanizmom, uvijek spremna pružiti podršku svojim najdražima i prijateljima. Bio je oslonac obitelji i nesebično je dijelio svoju dobrotu s drugima.
Nažalost, Ivan je tiho preminuo 23. prosinca 2023. godine, okružen svojom voljenom obitelji. Njegova prisutnost će nedostajati, ali će njegova ljubav i dobrote ostati urezani u sjećanjima svih koji su ga poznavali. Ivan Horvat ostat će zapamćen kao čovjek čiji je život obilježen ljubavlju, požrtvovnošću i dubokim humanizmom. Neka mu je laka zemlja.
1949
Ivan Horvat rođen je 15. rujna 1949. godine u Karlovcu, kao prvo dijete u obitelji Horvat. Djetinjstvo je proveo u mirnoj ulici u starom dijelu grada, okružen rijekom Kupom i zelenilom koje će cijeloga života voljeti.
1967
Kao odličan učenik Gimnazije Karlovac, Ivan je posebno volio matematiku i fiziku, ali i povijest i sport. Bio je poznat po smirenosti, poštenju i marljivosti među vršnjacima i profesorima.

1973
S velikom željom za znanjem, upisao je Elektrotehnički fakultet u Zagrebu i uspješno diplomirao 1973. godine. U studentskim danima živio je u domu na Savi, a stekao je prijateljstva koja je zadržao cijeli život.

1975
Nakon diplome, Ivan se zaposlio u tadašnjem "Elektroprojektu", a ubrzo prešao u HEP gdje je ostao sve do mirovine. Kolege su ga opisivali kao pouzdanog, preciznog i nenametljivog stručnjaka koji uvijek završi ono što započne.
1976
Upoznali su se preko zajedničkih prijatelja Krašić, a vjenčali su se u Karlovcu na ljetnu subotu pred mnoštvom rodbine i prijatelja. Marija i Ivan proveli su više od četiri desetljeća zajedno, u međusobnom poštovanju i podršci.
.png)
1978
Rođenje njihove prve kćeri bio je poseban trenutak u Ivanovu životu. Od tog dana, sve njegove aktivnosti bile su podređene obitelji — brižno i tiho, kao što je to uvijek radio.
1981
Obitelj je postala kompletna dolaskom sina Marka. Ivan je uživao u svakom trenutku očinstva - od izgradnje drvenih vlakića do školskih zadaća i večernjih priča pred spavanje.
1995
Zbog posla i školovanja djece, obitelj Horvat preselila se u zagrebački Maksimir. Iako mu je Karlovac uvijek ostao u srcu, Ivan je brzo zavolio šetnje u novom susjedstvu i druženja u lokalnoj knjižnici.

2012
Nakon dugog i uspješnog radnog vijeka, Ivan je otišao u zasluženu mirovinu. I dalje je bio aktivan - volontirao je u mjesnom odboru, pomagao djeci oko škole i obnavljao stari obiteljski stan u Karlovcu.

2015
Ivan je s ponosom postao djed - ulogu koju je prihvatio s jednakom predanošću kao i sve ostale u životu. Bio je najstrpljiviji čitatelj bajki i najbolji suputnik u vožnji biciklom oko jezera Bundek.

2023
Ivan je preminuo tiho, 23. prosinca 2023. godine, u 75. godini života, okružen suprugom, djecom i unucima. Ostavio je za sobom uspomene koje se ne zaboravljaju i vrijednosti koje ostaju u naslijeđe.
Bio si moj uzor - tih, ali jak. I sada kad te nema, čujem tvoj glas ❤️
Ljeti smo često išli u Karlovac kod dide. On bi nam skuhao hrenovke i rekao: „Sad idemo na Kupu gledat čamce.” Nije to bilo ništa posebno, ali te šetnje i ti razgovori oblikovali su mene više nego išta u školi.
Brate, sjećam se kako smo kao djeca zajedno trčali po livadama u Karlovcu. Ti si mi uvijek bio siguran oslonac. Nedostaješ mi svakog dana...
Svaki put kad čujem našu pjesmu, sjetim se kako si me uvijek vodio na ples. Hvala ti za svaki trenutak ljubavi. Tvoja Marija
Tata nije volio galamu. Bio je čovjek tišine, ali kad je nešto rekao — svi su slušali. Sjećam se kad nam je tijekom nevremena nestalo struje, a on je mirno uzeo svijeće i počeo pričati priče iz djetinjstva. Ta večer bez televizije bila je jedna od najtoplijih u mom životu...
Nedjeljna jutra više nisu ista bez tvoje kave i novina na stolu... Fališ mi svaki dan dragi Ivane!
U HEP-u je Ivan bio poznat kao čovjek koji nikad ne viče. Kad se pokvari sustav ili nestane struje, on nije paničario. Samo bi tiho rekao: „Ajmo redom.” Ljudi su ga zbog toga poštovali i voljeli.
Bio si moj prvi šef, ali prije svega — čovjek velikog srca. Počivaj u miru.